
Velika Gospojina u narodnom kalendaru zauzima posebno mesto jer se u njoj susreću vera, porodični život, ženski svet i odnos prema prirodi.
Velika Gospojina je nepokretan praznik koji Srpska pravoslavna crkva obeležava svake godine 28. avgusta po građanskom (gregorijanskom), odnosno 15. avgusta po julijanskom crkvenom kalendaru. Poznata i kao Uspenje Presvete Bogorodice, predstavlja jedan od najvećih praznika posvećenih Majci Božjoj i u crkvenom kalendaru obeležena je crvenim slovom. Velikoj Gospojini prethodi dvonedeljni Gospojinski post, od 14. do 27. avgusta, kojim se vernici duhovno pripremaju za praznik Uspenja Presvete Bogorodice.
Velika Gospojina 2026. godine pada u petak, za prazničnu i slavsku trpezu dozvoljeni su riba, ulje i vino, što je posebno značajno za brojne porodice koje ovaj praznik proslavljaju kao svoju krsnu slavu.
To je praznik koji se nalazi na granici između jednog i drugog perioda godine, pa su se uz njega vezivali običaji koji su se ticali zdravlja, plodnosti, domaćinstva i pripreme za vreme koje dolazi“, ističe Saša Srećković, muzejski savetnik Etnografskog muzeja u Beogradu.
U narodnoj tradiciji Velika Gospojina, odnosno Uspenje Presvete Bogorodice, doživljavana je kao zaštitnica žena, pre svega porodilja i majki.
Na ovaj dan, prema narodnom verovanju, nisu se obavljali teži poslovi, a praznik su mnoge porodice, sela i gradovi uzimali za svoju krsnu slavu.
Velika Gospojina 2026. godine pada u petak, za prazničnu i slavsku trpezu dozvoljeni su riba, ulje i vino, što je posebno značajno za brojne porodice koje ovaj praznik proslavljaju kao svoju krsnu slavu.
To je praznik koji se nalazi na granici između jednog i drugog perioda godine, pa su se uz njega vezivali običaji koji su se ticali zdravlja, plodnosti, domaćinstva i pripreme za vreme koje dolazi“, ističe Saša Srećković, muzejski savetnik Etnografskog muzeja u Beogradu.
U narodnoj tradiciji Velika Gospojina, odnosno Uspenje Presvete Bogorodice, doživljavana je kao zaštitnica žena, pre svega porodilja i majki.
Na ovaj dan, prema narodnom verovanju, nisu se obavljali teži poslovi, a praznik su mnoge porodice, sela i gradovi uzimali za svoju krsnu slavu.